Novosti Stjepan Jeršek Štef

Published on Lipanj 9th, 2016 | by Admin

0

Stjepan Jeršek Štef: Prijatelji, glazba i ljudi uvijek me vraćaju u Pitomaču!

Stjepan Jeršek Štef dobro je poznati i rado viđen gost pitomačkog festivala. Na ovom festivalu nastupa od samih početaka te sam za sebe kaže da se već, osim Slavonca i Zagorca, smatra i Podravcem. U svojoj dugogodišnjoj karijeri koja traje preko 40 godina snimio je brojne uspješne pjesme, objavio mnoštvo albuma i nastupio na svim poznatijim festivalima diljem Lijepe naše, ali i u inozemstvu. Koketirao je s brojnim glazbenim izričajima od samih početaka koji su mu bili posvećeni zabavnoj i pop glazbi, preko folklora i sada, kako ga i najviše pamtimo, kao čuvara tradicionalne tamburaške glazbe i kulture. Pročitajte što nam je rekao ovaj simpatični Slavonac zagorskog porijekla.

1. Rođeni ste Slavonac, a imate pravi kajkavski nadimak. Kako to da Vas zovu baš Štef?
Ja sam rođeni Slavonac baš ovdje u Josipovcu u predgrađu grada Osijeka. Moji roditelji su ovdje 1941. godine bili kolonizirani u ovo, inače, njemačko selo. Tijekom selidbi su Josipovce naseljevali ljudi iz Zagorja i Dalmacije. Ja sam kao dijete dok su još moji djedovi i bake bili živi govorio kajkavskim, zagorskim, dijalektom. I dan danas se u mojem selu govori kajkavskim dijalektom.Tako sam ja ostao Štef iz Slavonije – rođeni Slavonac, porijeklom Zagorac.

2. Od 1996. godine redovit ste i rado viđen gost u Pitomači; moglo bi se reći već i domaćin. Što Vas veže za Pitomaču?
Već sam godina na Pitomači i ja za sebe već govorim da sam domaćin. U svim godinama suradnje stekao sam mnogo prijatelja u Pitomači, Virovitici i svim drugim okolnim mjestima. Kad nekome dođem u goste, volim se ponašati kao domaćin i mislim da se brzo uklopim u svako društvo. Uostalom, ovo je sve kajkavsko područje pa mi nije strano. Imam i mnogo podravskih pjesama poput „Podravska me majka rodila“ pa se ljudi često zbune od kuda uopće jesam. Mogao bih reći da se već i, djelomično, smatram Podravcem.

3. U svojoj bogatoj karijeri surađivali ste s mnogim poznatim imenima hrvatske tamburaške glazbe što je urodilo odličnim pjesmama. Koliko je važno imati kvalitetne suradnike i možete li nekoga istaknuti?
Apsolutno, mislim da je izuzetno važno imati kvalitetne suradnike. Ja imam tu sreću pa mogu reći da svi koji nešto znače u našoj tamburaškoj i narodnoj glazbi jesu moji suradnici. Izdvojio bih svog dragog prijatelja Vladu Smiljanića koji zaista zna napraviti pravu podravsku pjesmu, ali i puno drugih. Surađivao sam i s Miroslavom Škorom, Aleksandrom Homokyem, Željko Lončarić Želj, pokojni Krešimir Stipa Bogutovac i mnogi drugi, nadam se da nitko neće zamjeriti ako sam nekoga zaboravio. Ove godine pjevam pjesmu za koju je glazbu napisao Vladimir Kočiš Zec. Sretan sam što mi autori nude svoje pjesme što znači da imaju povjerenja u mene da ću iznjeti pjesmu na način koji su oni zamislili, ali uvijek i na neki svoj način.

jeršek24. Što Vama znači tamburaški glazbeni izričaj? Kako ste se krenuli baviti tamburaškom glazbom?
Zapravo, moji počeci vezani su uz zabavnu, pop, ali i rock glazbu. Davne 1969. godine kada sam počeo pjevati imao sam zabavni bend koji se zovu BREZE. Drago mi je da oni još i danas postoje. Inače bend iz Bizovca s kojima sam ja 13 godina svirao i nastupao. Nakon toga, bio sam u grupi HIT u Osijeku koja je djelovala nešto više od deset godina u kojoj su svirali odlični glazbenici poput Željka Nikolina, Ivice Murata, Vlade Babina, zapravo svi što nešto znače u osiječkoj glazbi. Cijelo vrijeme bavljenja zabavno glazbom, bio sam i član folklorne skupine u Bizovcu, nakon toga sam promjenio društvo i nastupao s KUD –om Tomislav iz Županje. Dugi niz godina bio sam i član društva Osijek 1862, a prije poznatije pod imenom društvo Milica Križan. Folklor i folklorna glazba bila je uvijek negdje tu uz mene, a nekako kako čovjek stari treba mu mira. Tamburaška glazba je ona koja smiruje i ona u kojoj možeš dati, barem ja sada, najviše od sebe.

5. I za kraj, možete li nam reći nešto o ovogodišnjoj pjesmi za festival i imate li kakvu poruku pitomačkoj publici.
Pjesma je vedra i zabavna, ima mađarski štih uz, naravno, podravski zvuk. Najviše se kroz pjesmu ističe i provlači violina koju je prekrasno odsvirao Marko First. Naravno, odličnu glazbu napravio je Vladimir Kočiš Zec, a sve to još uz pravi tekst. Mislim da imam dobru pjesmu za ovogodišnji festival. Puno udjela u pjesmi imaju i Željko Nikolin te Dado iz Gentlemena koji su napravili aranžman, a Dado je i odsvirao cijelu tamburašku podlogu. Vrlo rado se vraćam u Pitomaču te s ponosom govorim da je to jedan od najbolje organiziranih festivala – od dočeka do vremena provedenog tamo pa sve do odlaska ljudi nas dobro ugoste i osjećamo se kao doma. Ovaj festival je dokaz da se s malo novaca, a puno ljubavi, može napraviti prekrasan festival. Izvođači se uvijek rado vraćaju tamo jer ih primite s ljubavlju. Vidimo se!




Comments are closed.

Back to Top ↑